Hreljinski stari grad (gradina) predstavlja ruševne ostatke srednjovjekovnog grada Hreljina izgrađenog na najzapadnijem dijelu Vinodola, iznad Bakarca, nekadašnje luke Hreljina, na uzvisini piramidalnog oblika i strmih obronaka, 321 metar ponad mora.
U srednjem vijeku stari grad Hreljin bio je istaknuto stambeno, trgovačko, obrambeno i upravno središte na prijelazu iz planinskog područja prema moru te se zbog tih razloga može kazati da je Hreljin bio velik srednjovjekovni feudalni grad.
Prvi spomen hreljinskog srednjovjekovnog grada dolazi iz 1225. godine kada je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Vinodolsku knežiju, u sklopu koje se nalazio i Hreljin, darovao Krčkim knezovima, kasnijim Frankopanima. Također, jedan od najranijih spomena Hreljina jest i onaj iz 1288. godine prilikom sastavljanja Vinodolskog zakona, čiji je potpisnik i grad Hreljin.
Do napuštanja starog grada Hreljina došlo je uslijed promjena u gospodarskom životu, a ponajviše nakon 1728. godine kada je izgrađena cesta Karolina od Karlovca do Bakra i Rijeke. Posljednji stanovnici starog Hreljina bila su trojica svećenika koji su konačno i zauvijek 1790. godine napustili prostor starog Hreljina i otišli živjeti u novi tj. današnji Hreljin.
Od vidljivih ostataka, osim ostataka gradskih bedema i raznih drugih objekata, do danas su se sačuvala dva crkvena objekta i to toranj tj. zvonik crkve sv. Jurja sa razvalinama dotične crkve te kapelica Blažene Djevice Marije. Nije točno poznato kada je započela gradnja tornja i crkve sv. Jurja, no s obzirom na važnost ondašnjeg Hreljina za pretpostaviti je da se to zbilo već tijekom 13. stoljeća.
